Kloriranje vode je postupak dezinfekcije kojim se suzbijaju njezina mikrobiološka onečišćenja. Prilikom kloriranja voda važno je pridržavati se stručnih uputa za dezinfekciju vode te stručnih uputa proizvođača sredstva koje se koristi za dezinfekciju. Naglasak je i na provođenju mjera opreza te zaštiti zdravlja.
Klorirati se može voda za piće, lokalni seoski vodovodi, voda iz bazena i sl. Dezinfekcija vode za piće odvija se tako da se na oksidaciju organskih tvari koje su prisutne u vodi troši dezinfekcijsko sredstvo. Također, i na oksidaciju željeza i mangana te na reakcije sa spojevima s dušikom troše se određene količine klornog preparata. Dezinfekcija vode uspješno je obavljena u slučaju kada je poslije obavljene dezinfekcije i uspostavljanja ravnoteže u vodi ostao višak klora, koji se tada naziva slobodni rezidualni klor. Koncentracija ovakvog klora u vodi za piće mora biti u točno određenom rasponu, a za utvrđivanje njegove koncentracije potrebni su odgovarajući mjerni instrumenti. Klorirana voda može se koristiti već nakon 30 minuta, a višak klora nije potrebno uklanjati. Voda za piće klorira se u slučaju da je riječ o čistim, nezamućenim vodama koje se često koriste.
Hiperkloriranje je još jedan postupak kojim je moguće dezinficirati vodu. Razlika od kloriranja je u količini dezinfekcijskog sredstva koje se pritom koristi. Sukladno tome, vodu izloženu hiperkloriranju moguće je koristiti tek nakon 24 sata i to samo u slučaju kada je uklonjen sav višak klora. Iz tog se razloga hiperkloriranje najčešće koristi za dezinfekciju onečišćenih voda koja su spremljene u cisterne, tankove, cjevovode i sl. Prikladno je i za dezinfekciju one vode koja se ponovno koristi nakon duljeg nekorištenja ili one koja se koristi prvi put uz postojanu sumnju na mikrobiološka onečišćenja. U navedene spremnike dodaje se koncentracija klora i to 10 puta veća od one koja se nalazi u vodi za piće. Vodu koja je pod utjecajem izrazito velike koncentracije dezinfekcijskog sredstva potrebno je ostaviti i ne koristiti 24 sata. Čak ni tada ju nije moguće koristiti, već je prije korištenja potrebno deklorirati vodu. Dekloriranje vode u cisternama i sličnim velikim spremnicima obavlja se uz prisutnost filtera za vodu s aktivnim ugljenom kroz koje se voda propušta.
Govoreći o vodi iz bazena svi prvo pomislimo na čistu i bistru vodu pogodnu za kupanje i osvježavanje. Da bi voda uistinu bila takva, potrebno je osigurati ispravnu vrijednost pH bazenske vode te redovito ju dezinficirati. Klor je najučinkovitije dezinfekcijsko sredstvo za vodu iz bazena. Kloriranjem se uništavaju mikroorganizmi iz vode te ona postaje bakteriološki ispravna. Da bi se uopće mogla klorirati voda iz bazena, pH vrijednost vode treba biti između 7.0 i 7.6. Imajući ovo na umu te pridržavajući se uputa i mjera opreza i zaštite, voda se može uspješno klorirati te osigurati za daljnju upotrebu. Za kloriranje bazenske vode može se koristiti organski klor koji je u obliku granulata i tableta koje se sporo otapaju, ali i različiti spojevi klora.
Klorirati se mogu i otpadne vode, točnije kloriranje predstavlja treći stupanj u njihovom pročišćavanju. Za dezinfekciju otpadnih voda uglavnom se koristi plinoviti klor, natrij hipoklorit ili kalcij hipoklorit.
Prilikom kloriranja vode najvažnije je pridržavati se postojećih mjera i pravila kako bi daljnje korištenje vode bilo sigurno za zdravlje.